Čuvajući uspomenu i sjećanje na herojsku obranu Vukovara i Škabrnje, počast svim žrtvama herojskih gradova odali su članovi udruge Posebne jedinice policije Sokolovi 1991 kao i druge braniteljske udruge, te gradonačelnik sa suradnicima simboličnim paljenjem lampiona, 17.studenog 2022 kod spomenika palim braniteljima u Otočcu.
Vukovar je simbol žrtve Domovinskog rata, ali i hrabrosti i herojstva našeg naroda. Pamtimo Vukovar, ali pamtimo i Škabrnju, Saborsko, Lovinac, Čanak, Otočac i sva ostala mjesta stradanja u Lijepoj našoj.
Mi Hrvati, kao narod, doista smo posebni i zanimljivi. Malo
je takvih u svijetu, onih kojima je sve strano lijepo i ljepše, a svoje loše i
lošije. Malo je naroda koji tako olako zaboravljaju svoju prošlost, ne onu tamo
neku davnu, već i ovu najbližu. Evo primjera, danas je obljetnica pada
zloglasne otočke kasarne, u kojoj je bila tzv. JNA i mahom domaći četnici iz
Otočca i okolnih sela, razarajući grad. Vodila se žestoka borba, ljudi su
ginuli, grad je bio nemilice razaran, dušmani nisu na tome štedjeli. I istini
za volju, samo Gačani su uspjeli osvojiti tu kasarnu, bez ičije tuđe pomoći,
samo da se zna.
Bilo je sudbonosno vrijeme za opstanak Otočca, ili će biti
obranjen, ili će pasti, a Hrvati biti prisiljen s najlon vrećicama izbjeći
preko Krasna u Hrvatsko primorje i širom svijeta. Taj ružni scenarij se nije,
srećom, dogodio, Otočac nije pao!
Dosadašnjih godina je bio običaj da se pad kasarne obilježi,
da se proslavi, da se prisjetimo poginulih hrvatskih branitelja. U tome su
sudjelovale braniteljske udruge, policija, pripadnici vojske, gradske vlasti,
neke od stranaka. Kad je podignut spomenik u gradskom parku, redovito su se
ljudi okupljali i s pijetetom se sjećali hrvatskih žrtava i prisjećali se svoje
uloge u Domovinskom ratu.
Nažalost, ove godine – ništa. Kao da se ništa nije dogodilo te 1991. godine, ni cvjetića, ni svjećice. Nikoga. Ni braniteljskih udruga, ni policije, ni HV-a, a ni gradske vlasti, ni velikih stranaka. Bit će da svi imaju nekog važnijeg posla. Ili su možda zaboravili na ovaj dan? Može biti da jesu, ali zato mi nismo. Naš tajnik Ivan Bižanović zapalio je svijeću kao predstavnik naše Udruge.
Upravo ovaj žalosni dan dokazuje kako olako zaboravljamo
svoju slavnu prošlost i onda kada nam se dogodi opet neka velika nevolja, a
Istok ne miruje i sve se više prijeti, mi ćemo se po tko zna koji puta tome
čuditi i pitati što nas je snašlo. Naš slabašni nacionalni mentalitet nas je
snašao, eto to je uzrok svemu.
Žalosno da žalosnije ne može biti, sramotno da sramotnije ne može biti!
Na današnji dan 15.rujna 1991. na blagdan Gospe žalosne granatirana je i zapaljena župna crkva Presvetog Trojstva u Otočcu.Tužan je to dan bio za nas Gačanke. Tijekom 14. i 15. rujna 1991. započele su žestoke borbe za osvajanje vojarne u Otočcu, 16. rujna hrvatske snage ( MUP i ZNG ), najvećim dijelom policija temeljna i pričuvna te SJP – Posebna jedinica policije Sinac zauzimaju vojno skladište, a 17. rujna u 13,00 sati uslijedila je predaja snaga JNA koje su bile smještene u vojarni. Nagađalo se da je u vojarni 40-50 vojnika sa oficirima, iznenađenje je bilo toliko veće kad se predalo oko 200 vojnika sa 12 oficira i podoficira do zuba naoružanih.
Tom prilikom 16. i 17. rujna 1991. godine poginulo je pet hrvatskih branitelja, pripadnik MUP-a PJP Sinac Mario Orešković, i četiri pripadnika ZNG-a Milan Bižanović , Milan Ostović, Saša Mlinar i Ivan Pleša – Plejac. Vječna im hvala i slava .
O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô, uzroče istini od naše sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!
Prije 27 godina na kninskoj tvrđavi ponosno je zavijorila
hrvatska zastava, a mi se danas prisjećamo oslobodilačke operacije „Oluja“.
Ona je simbol zajedništva i junaštva, pobjede i nade. Simbol
naše borbe za neovisnost, mir i slobodu, prava svih hrvatskih građana na
sigurnu budućnost.
Domovinski rat temelj je naše države, a ‘Oluja’ kruna naše
povijesne borbe za slobodu. Ponosni na svoju pobjedu i na sva dosadašnja
ostvarenja i uspjehe, proslavimo radosno naš državni blagdan, sa zahvalnošću
svima koji su podnijeli žrtvu života i zdravlja za ostvarenu neovisnost i s
vjerom da ćemo u domoljubnom zajedništvu ostvariti željene ciljeve za našu
budućnost.
S ponosom istaknimo hrvatske zastave na kuće i pokažimo da
je 5. kolovoza datum kojeg Hrvatska treba istinski slaviti kao jedan od
najvećih dana u borbi hrvatskog naroda za njegovom državnom nezavisnošću kroz
dugu povijest.
Čestitam vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan
hrvatskih branitelja – obljetnicu Oluje, velike hrvatske pobjede u Domovinskom
ratu kojom su oslobođeni okupirani dijelovi Hrvatske i stvoreni uvjeti za
trajan mir, slobodu i dugo sanjanu neovisnost Domovine.
U povodu tridesetiprve godišnjice pogibije policijskih
službenika, mladog policajca Dragana Šepca,koji vršeći dužnost, obrane Domovine
biva podmuklo iz zasjede „Martićevih“ terorista hicima iz snajperske puške
ubijen, izaslanstvo Udruge Posebne jedinice policije „Sokolovi 1991“ predsjednikom
Nadzornog odbora Milenkom Kovačić i
tajnikom Ivanom Bižanović, danas, 25.srpnja položili su cvijeće i zapalili
svijeće na mjestu pogibije na Špilniku, Šajnerici kraj Otočca.
Svima nam je poznata uloga i zadaća policije danas i u doba
političkih prekretnica i stvaranja neovisne i suverene Države Hrvatske, kada je
hrvatska policija kao mlada organizacija, u to vrijeme jedina legalna oružana
formacija, novačila i popunjavala svoje redove u koje su mnogi mladići poput
smrtno stradalog Dragana Šepca , bezuvjetno ulazili.
Dragovoljnim ulaskom u sustav i izvršavanjem svih zadaća mnogi od nas nisu znali hoće li se vratiti iz službe, pa su tako i prije 31. godine, dakle 25. srpnja 1991. godine, policijska ophodnja u sastavu pokojni Dragan Šepac i još uvijek aktivni pripadnik PU Ličko – senjske, PP Otočac Tomo Šporčić upućeni u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na uobičajenu trasu kretanja i postupanja. No, toga dana u večernjim satima u 20,20 sati nakon što su došli na mjesto današnjeg spomen obilježja službenim policijskim vozilom i tek što su izašli iz vozila na njih je iz zasjede na podmukao i okrutan način otvorena žestoka pucnjava iz dugog automatskog naoružanja od strane paravojnih formacija tzv. „SAO Krajine“, Martićeve milicije.
To kišno večer već prvi hitci pogodili su i usmrtili Dragana
Šepca, dok je drugi član ophodnje, Tomo Šporčić samo sretnom slučajnošću uspio
izbjeći smrtnu opasnost i izvući se iz okruženja i dojaviti u Policijsku
postaju navedeni događaj. Nakon što se saznalo što se zapravo dogodilo i da je
u okruženju ostao policajac i policijsko vozilo, angažirana je Specijalna
jedinica policije sa svoja dva voda iz Sinca i Gospića radi eventualnog
uhićenja počinitelja, izvlačenja tijela i vozila, te osiguranja mjesta događaja
pri vršenju očevida.
Sačuvati sjećanje na žrtve Otočca, njegovo stradanje i
stradanje cijeloga našeg naroda smisao je današnjega dana i prisjećanja na
našeg kolegu Šepca . Svi ćemo biti žrtve Otočca ukoliko istinu o Otočcu i
Gackoj dolini prekriju poluistine, neistine i laž.
Nismo zaboravili taj dan i nećemo dopustiti da vrijeme koje tako brzo prolazi izbriše sjećanja na sve one koji su svojim životima platili visoku cijenu slobode koju imamo. Na nama je i na generacijama koje dolaze da tu slobodu i mir očuvamo, da zajedno izgrađujemo ovu zemlju u smjeru prosperiteta i blagostanja za sve koji u njoj žive i da se u ostvarivanju tog cilja vodimo onim vrijednostima kojima su se te 1991. godine vodili Dragan i Tomo. Te vrijednosti su ljubav prema domovini, obitelji i čovjeku – rekao je tajnik Udruge „PJP Sokolovi“ Ivan Bižanović .
Ne smijemo zaboraviti da je iz naših redova Posebne jedinice policije iz Sinca u 1.Gardijsku brigadu Tigrovi, centar Erdut otišao i Mirko Rožman koje je također poginuo na današnji dan – kazao je Milenko Kovačić.
Na današnji dan, 25. srpnja, 1991. godine, izvršen je prvi
izravni napad sa teritorija Republike Srbije na Republiku Hrvatsku na malo
mjesto Erdut. U tom napadu poginula su šestorica hrvatskih branitelja pripadnika
1. gardijske brigade Tigrovi, a 19 ih je ranjeno. Tom prilikom poginuo je i MIRKO ROŽMAN kolega koji je stasao u
našoj postrojbi MUP-a PU Gospić, Posebna jedinica policije Otočac, a koji je
poslije otišao u 1.gardijsku brigadu Tigrove.
Nikada ne zaboravimo njegovu žrtvu i odajmo počast onima
koji nisu žalili darovati ono najvrijednije što su imali za ono najsvetije čemu
su težili neovisnu, slobodnu Hrvatsku. Zastanimo na trenutak u mislima. Nije
lako živjeti poslije smrti voljenih. Mi živimo taj život za njih, zahvaljujući
suborcima poput Mirka. Živimo ga tako da na sam spomen poštenja, ljubavi i
hrabrosti, naša djeca, naša hrvatska mladost, naša budućnost – pomisle i sjete
se poginulih i njihove žrtve koja je utkana u temelje slobode, poštenja, mira i
dostojanstva ove nam jedine Hrvatske.
Sve nas, žrtva naših heroja hrabri, naši nas mrtvi obvezuju,
da štitimo domovinske ideale i vrednote zbog kojih su oni svoje živote dali, za
slobodu budućih pokoljenja Hrvata i za Neovisnost Republike Hrvatske.
Vječna im hvala i slava !
TAJNIK
Ivan Bižanović, glavi policijski inspektor u mirovini
Povodom obilježavanja 31. godišnjice pogibije hrvatskog policajca Slavka Cetinjanina, prve žrtve u Domovinskom ratu na području Gacke i ove godine s pijetetom se prisjećamo pogibije hrvatskog redarstvenika i tragičnih događaja koji su se 19. srpnja 1991. godine dogodili u Brlogu, selu nedaleko od Otočca.”
Kad god dođe ovaj dan za naj je uvijek posebno težak jer nam se vraćaju slike ratnih godina kada smo čuli za tragično zbivanje. Spominjući se danas poginulog hrvatskog redarstvenika nije nam želja širiti bilo kakvu mržnju prema nikome. Neka ova smrt bude opomena svima da je hrvatska zemlja nastala na prolivenoj krvi mnogih i da nikome nije ponuđena kao tržišno blago probitka i politikanstva.
U vremenu u kojem se kradu svetinje naše povijesti, uništavaju hramovi srca i obitelji, pustoši budućnost i stvaraju prazna ognjišta, znajmo prepoznati gdje je život i što nam je činiti da ga bude.
U ponedjeljak će u 11 sati u velikoj dvorani KIC-a Gospić biti održan okrugli stol u organizaciji Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, Ministarstva branitelja i Instituta Ivo Pilar po braniteljskoj tematici. Tema skupa je pod nazivom Komunikacija branitelja s donositeljima odluka u RH – primjeri dobre prakse iz SAD-a.
Strukturirani dijalog je u okviru projekta Analiza društvenih faktora koji utječu na kvalitetu života braniteljske populacije – smjernice za budućnost.
Rezultate znanstvenih istraživanja predstavit će dr. Igor Mikloušić s Instituta Ivo Pilar i dr. Zlatko Begonja iz Sveučilišta Zadar.
30. svibnja trajni je spomen na konstituiranje prvog
demokratski izabranog Hrvatskog sabora i na njegovu povijesnu ulogu u stvaranju
i očuvanju hrvatske državnosti.
U mislima i molitvama prisjećamo se hrvatskih branitelja
koji su položili živote na oltar domovine kao i svih onih koji su doprinijeli
izgradnji domovine i otvorili put prema slobodi i suverenosti Hrvatske.
Svim članovima udruge, svim državljanima Republike Hrvatske
čestitam Dan državnosti sa željom da zajedničkim radom i trudom stvaramo
slobodno i prosperitetno društvo za sve građane, a osobito za generacije koje
dolaze.
