21. godina od pogibije hrvatskih redarstvenika
Objavljeno: 24/08/2012



Žuta Lokva – Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, u Žutoj Lokvi, ispred kapelice Sv.Križa te misom zadušnicom obilježena je 21. obljetnica pogibije četvorice hrvatskih redarstvenika koje su na raskržju glavnih cesta od Brinja prema Senju i Otočcu 24.kolovoza 1991. godine iz zasjede ubili srbočetnički pobunjenici iz automatskog oružja i ručnih bacača.
Na komemoraciji poginulim redarstvenicima Dragutinu Toljanu, Milanu Vraniću, Vinku Krznariću i Zdravku Vukoviću govorio je zamjenik općinskog načelnika Brinja Joso Vuković koji je prozvao aktuelnu političku vlast ali one prije njih koji su bili na vlasti.
Komemoraciji u Žutoj Lokvi nazočile su obitelji poginulih, jedini preživjeli policajac iz tog događaja Darko Murat, predstavnici Gradova Otočca, Senja, Općina Brinje, Plitvickih jezera, Karlobaga, brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici MUP-a...
Svetu misu zadušnicu predvodio je župnik iz Brinja Pejo Ivkić i vlč. Mario Vazgeč.

Mi smo danas ovdje na mjestu, koje je postalo simbol nemilosrdnog zločina nad našim nevinim kolegama. Mi dolazimo ovdje ne da bi ikome sudili, prezreli i obezvrijedili bilo koje žrtve. Mi smo ovdje zbog povijesne istine, a povijesna je istina da je ovdje počeo taj strašan, konačan “čas odmazde” kazao je Ivan Bižanović tajnik Udruge Posebne jedinice policije"Sokolovi 1991".
Sada nam se agresivno, gotovo kao temeljna teza, podmeće i nameću tvrdnje da su sva zla hrvatskoga naroda započela tek 1990. godine, kad je, kako neki javno kažu, neki misle, a sud u Haagu presuđuje da je ova Hrvatska stvorena s “opasnim namjerama i zločinačkom akcijom”. A velika većina hrvatskog naroda vjeruje da je ova Hrvatska država plod tisućljetne čežnje, ljubavi do mučeništva. Da je ona djelo hrvatskih branitelja, junaka, pobjednika. Ona nije produkt bilo kakvih ideologija, ponajmanje totalitarnih ni fašističkih, ni komunističkih.
Ovdje se dogodio i zločin kao trenutni izljev mržnje. Mi smo ovdje dolazili i dolazimo ne kao sumnjivi tipovi, niti kao provokatori nego kao iskreni tragači za istinom. “Istraživanje istine nije prevrtanje suhih kostiju, nego izraz humanosti i pijeteta prema kolegama, prijateljima i poznanicima. Ne dolazimo kao zarobljenici povijesti i prošlosti, nego kao zaljubljenici neiskrivljene povijesti našega naroda – ističe Bižanović.
Za izjavu smo zamolili i načelnika PP Otočac Mladena Kranjčević koji je danas zbog službenih razloga bio odsutan, te nam je izjavu dao jučer, a isti kaže:
Prošla je 21 godina od pogibije hrvatskih redarstvenika, no mi se s posebnim pijetetom sjećamo policajaca, DRAGE, ZDRAVKA, VINKA I MILANA, koji su časno vršeći službene zadaće u obrani suvereniteta naše nam drage Domovine, dali ono najdragocjenije i najvrjednije što čovjek može dati – SVOJ ŽIVOT!, kao zalog naše budućnosti i mučeničke krvi LIJEPE NAŠE.
Ponosni, odvažni i hrabri hrvatski redarstvenici, policajci jasno su tada herojski po cijenu onog najvrjednijeg - života, braneći mještane naših prelijepih krajeva, teritorijalnu cjelovitost, svaki pedalj ove lijepe naše zemlje dali svima već tada do znanja da se snovi o "Velikoj Srbiji" na ovim vjekovnim hrvatskim prostorima nikada neće ostvariti.
U viteškoj borbi s nadmoćnim, nemilosrdnim neprijateljem ti su hrvatski redarstvenici u Žutoj Lokvi, kao i tisuće njihovih suboraca na prvim crtama obrane napadnutih i razaranih brojnih hrvatskih sela i gradova toga ljeta 1991. nošeni vjerom, s Hrvatskom u srcu, dokazali i pokazali hrabrost potaknutu neizmjernom stoljetnom željom hrvatskoga naroda za svojom hrvatskom državom. Upravo su prvi hrvatski redarstvenici, branitelji omogućili svima nama da budemo svoji na svome, imamo Hrvatsku, stvaramo i gradimo njezinu sadašnjost i budućnost.
Ta tragična i dramatična događanja u Žutoj Lokvi pokazala su koliko će teška i bolna biti borba za hrvatsku neovisnost i slobodu. Pokazala su i okrutnost neprijatelja, njihovu želju za ubijanjem i razaranjem, protjerivanjem i zlostavljanjem
nevinih ljudi koja se nije mogla niti zamisliti na kraju 20. stoljeća.
24. kolovoza prije 21 godinu zavio je u crno mnoge ovdašnje hrvatske obitelji, jer su pobješnjeli pobunjeni Srbi strašnim terorističkim minobacačkim i pješačkim napadima sijali za sobom zlo, razaranja, smrt, mučenja, čemu svjedoče stradavanja mnogih mladića poput smrtno stradalih Drage, Vinka, Zdravka i Milana , koji su bezuvjetno ulazili u sustav kojim se brani vlastiti prag, ali i ostvaruje višestoljetni san.
Dragovoljnim ulaskom u sustav i izvršavanjem svih zadaća mnogi od nas nisu znali dali će se vratiti iz službe, pa su tako i prije 21. godine, to kobno maglovito jutro 24. kolovoza 1991. godine, kao policijska ophodnja koju su činili pokojni Drago Toljan, Zdravko Vuković i preživjeli Darko Murat, te pričuvni policajci, Vinko Krznarić i Milan Vranić upućeni službenim policijskim vozilom u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na tadašnju raskrsnicu magistralnih cesta Brinje-Otočac-Senj, upravo na mjesto gdje se danas nalazi njima u čast sagrađena kapelica – kazao je Mladen Kranjčević, načelnik Policijske postaje u Otočcu.
No, toga dana u jutarnjim satima u 09,40 sati nakon što su se kratko zadržali na raskrsnici, na poziv dežurnog službenika Policijske ispostave Brinje da dođu u Ispostavu neposredno nakon što je svih 5 policajaca sijelo u službeno vozilo na njih je iz zasjede iz grmlja na podmukao i okrutan način otvorena žestoka pucnjava iz dugog automatskog naoružanja i ručnih raketnih bacača od strane terorista i paravojnih formacija tzv. „SAO Krajine“.
To maglovito jutro već prvi hitci pogodili su i usmrtili Zdravka Vukovića, Vinka Krznarića i Milu Vranića, te teško ranili Dragu Toljana i Darka Murata.
Pod jakom rafalnom pucnjavom ranjeni policajci Drago Toljan i Darko Murat su se uspjeli izvući iz automobila i zakloniti iza vozila, tom prilikom je preživjeli Darko Murat pokušao uzvratiti vatrom, no nakon opaljenja nekoliko komada streljiva uslijed oštećenja spremnika puške došlo je do zatajenja puške , pa je pod terorističkim rafalima uspio pretrčati cestu i od mještana Žute Lokve zatražiti pomoć, dok je ranjeni Drago Toljan uslijed zadobivenih ozljeda preminuo pored vozila.
Na žalost do današnjeg dana iz razloga nedostupnosti pred pravosudne institucije nije doveden niti jedan od počinitelja ovoga zlodjela,no pred policijom i Pravosuđem je daljnji angažman kako na ovom slučaju, tako i na svim do sada nerazriješenim slučajevima, a poglavito onima poput ovoga koji s obzirom na protek vremena ne zastarijevaju.
Stoga nas ta i takva žrtva hrvatskih redarstvenika obvezuje na trajno sjećanje, opomenu da se nikad ne zaboravi to teško, ali herojsko razdoblje naše povijesti kada je stvarana suverena, neovisna, moderna hrvatska država – kaže načelnik Kranjčević