Svečanost je započela kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u gradskom perivoju, gdje su predstavnici gradskoga poglavarstva, predstavnik Ministarstva hrvatskih branitelja, vojske i policije, kao i više udruga i ustanova položili vijence i upalili svijeće, a molitvu za poginule branitelje vodio je otočki župni vikar pop Ante Luketić s ministrantima.

U poticaju na pobožno sudjelovanje u molitvi istaknuo je da su u nju uključeni svi poginuli, nestali i umrli hrvatski branitelji – ponajprije njih 112 iz Gacke te također 15.000 poginulih u Domovinskom ratu – ali i svi oni koji su tijekom proteklih 1100 godina hrvatskoga kraljevstva ginuli za krst časni i slobodu zlatnu. Potaknuo je na uključivanje u molitvu i naših predaka od početka IX. stoljeća, “kada je naš Borna, ‘knez Gačana’ počeo objedinjavati hrvatska rodovska naselja pa preko Gacke, Liburnije i šire povezivao naše pretka i tako započeo objedinjavanje ovih prostora gdje živi hrvatski narod…”

Potom je iz sakristije, oko Gačanskoga parka hrvatske memorije prema crkvi krenula procesija vjernika, svećenika, ministranata i biskupa, uz sudjelovanje puhačkoga orkestra otočkoga DVD-a. U crkvi je, prije misnoga slavlja župnik don Goran Antunović pozdravio biskupa i svećenike, gradsko poglavarstvo na čelu s gradonačelnikom Goranom Bukovcem i Tinom Ostovićem te Darka Nekića, državnoga tajnika Ministarstva hrvatskih branitelja i sve okupljene vjernike, a posebno predvoditelja euharistijskoga slavlja Ivana Milovana, porečkog i pulskog biskupa u miru. Bilo je 12 koncelebranata. Pjevanje na slavlju vodili su pjevači triju župnih zborova – dječjeg zbora Anđeli, VIS-a Trinitas i zbora Sv. Cecilija – s Gabrijelom Degoricijom za orguljama.

U propovijedi je biskup Milovan, posvijestivši najprije značenje i važnost slavlja kršćanskih blagdana, dirljivo izrazio svoj osobni doživljaj toga slavlja, jer je dolazak u Otočac u njemu probudio živo sjećanje na vrijeme Domovinskog rata, kada je kao župnik u Rovinju s jednim lokalnim političarom dvaput dolazio u posjet mladićima iz svoje župe (i drugih istarskih mjesta), koji su u Otočcu i Gackoj kao vojnici držali položaje. – Pamtim - rekao je biskup - da je sve bilo tiho, ozbiljno, pa i napeto.

- Prenoćio sam tada kod gostoljubivog župnika Pezelja, popa Vlade; kojega sam i nakon 1995. posjetio ovdje s našim župljanima, dok se on tada ponovno mučio iznova obnavljati crkvu, koju su mu susjedi iz nedalekog Poduma tijekom rata ustrajno granatirali. A s ovim dijelom naše domovine – Likom, Krbavom i Gackom koja je uz to i čakavska – vežu nas Istrane i mnoga povijesna sjećanja. Kao što je, naime, tijekom 16. i 17. st. Venecija u obalni dio Istre, pod svojom vlašću, doseljavala izbjeglice ispred Turaka iz Dalmacije, tako su se u središnji, austrijski dio Istre mahom doseljavali ljudi s ovih strana, pa tako središnja Istra ima i danas sela, vama ovdje zasigurno lako prepoznatljivih naziva (i prezimena ljudi) Otočani, Modrušani, Brinjani, Hrvatini… Kolika su to bila neprestana stoljetna stradanja i ugroženosti na ovoj povijesnoj vjetrometini, pa onda i stalna raseljavanja našega naroda sve tamo do Gradišća u Austriji i Mađarskoj, do Češke i Slovačke, do sjeverne Italije…! Mi smo nedavno obilježili obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske. Doista, imamo razloga zahvaljivati Bogu i svima onima koji su se naporom, žrtvom, mnogi čak životom, ugradili u njenu obranu; zahvaliti za dar slobode domovine te u svojem životu i djelovanju doprinositi njenoj izgradnji, nastojanjem oko općeg dobra, oko pravde, poštenja, solidarnosti u društvu i posebno oko zajedništva u našoj domovini (što kod nas nikad nije bilo lako).